Romi obitavaju na području Republike Hrvatske od 14. stoljeća. Romska manjina u Republici Hrvatskoj nije homogena: govore različitim jezicima, raznih su vjeroispovijedi…
Položaj Roma je marginaliziran, pa se Nacionalni program donosi radi poboljšanja uvjeta življenja i boljeg uključivanja Roma u društvenu zajednicu uz očuvanje vlastite osobnosti.
Povijesni izvori koji izričito govore o podrijetlu i početku seoba Roma skromni su. Postoje mnoge teze o postojbini Roma i razlozima pokretanja migracijskih procesa. Sami Romi su, trajnom izoliranošću od okružja te različitim preuzetim elementima jezika, folklora, običaja i legendi, otežavali pristup znanstvenicima koji su se bavili pitanjem njihova podrijetla. Prema povijesno-lingvističkim izvorima može se zaključiti kako Romi potječu iz sjeverozapadne Indije (Dardistan, Kafiristan), područja oko rijeke Gangesa, a migracije Roma odvijale su se stoljećima od Indije, preko Afganistana i Perzije. Dio plemena južne skupine kretao se u smjeru Sirije, Egipta (vjerojatno uz sjeverozapadnu Afriku preko Gibraltara u Španjolsku - Gitani), dok najveći dio romskih plemena preko Turske prelazi Bospor i dolazi u Europu (u vremenu od X. do XIV. stoljeća Romi se zadržavaju u Turskoj i Grčkoj).
Romima su seobe bile sastavni dio života i način preživljavanja, koji se nakon dolaska u Europu i susreta s drugačijom kulturom nije bitno izmijenio te se migracijski procesi nastavljaju, iako se javljaju pokušaji njihova sprječavanja ili barem ograničavanja. Rome su u Europi različito nazivali (što je često izazivalo nesporazume), ali i različito prihvaćali. Ime Romi potječe od izraza "romani chib" i znači čovjek.
O Romima u Republici Hrvatskoj govori nekoliko istraživanja provedenih posljednjih dvadesetak godina. Među najznačajnijima su: istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, iz 1982., čiji su rezultati objavljeni pod naslovom "Društveni položaj Roma u SR Hrvatskoj"; istraživanje Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, iz 1998. godine, pod naslovom "Društveni i razvojni položaj Roma u Hrvatskoj", te Državnog zavoda za obitelj, materinstvo i mladež, iz 2002., pod naslovom "Struktura romskih obitelji i poimanje sadržaja roditeljstva u njima".
Prema navodima spomenutog istraživanja iz 1998., Romi se na području Hrvatske spominju prvi put u Dubrovniku 1362. godine, u trgovačkom spisu. Desetak godina kasnije (1373. godine) Romi se spominju i u Zagrebu, gdje su trgovci, krojači i mesari. U Dubrovniku Romi (Jeđupi) žive u Gružu i već krajem XIV. i u XV. stoljeću formiraju srodničke zadruge koje se bave tradicionalnim romskim zanatima i glazbom. U srednjem je vijeku romsko stanovništvo vezano za gradove. U Puli 1497. djeluje svećenik Dominik Ciganin, a 1500. godine Romi se spominju u predgrađu Šibenika. O stvarnom broju i položaju Roma u Hrvatskoj tijekom XVI. i XVII. stoljeća, malo je podataka. Cigani “šipuši”, svirači, spominju se u Hrvatskoj 1671. godine. U Međimurju se Romi spominju 1688. godine, kada je u Legradu (koji tada administrativno pripada Međimurju) kršteno dijete "ciganskog" vojvode Ivana, a u XVIII. stoljeću međimurski feudalci dozvoljavaju doseljavanje Roma koritara.
Velike romske skupine dolaze u Hrvatsku tijekom XIX. stoljeća iz Rumunjske. Pripadaju romskoj skupini Koritara, a naseljavaju područje Međimurja i Podravine. Govore ljimba d' bjaš, jedan od rumunjskih dijalekata (vlax-dijalekti), te uz već prisutne Kalderaše i Lovare, čine jezgru današnjeg romskog stanovništva u Hrvatskoj.
Točan broj Roma koji danas žive u Republici Hrvatskoj i njihov teritorijalni raspored teško je utvrditi iz više razloga, pa su rezultati službenog popisa stanovništva tek naznaka stvarnog stanja. Broj Roma u Republici Hrvatskoj, prema popisima stanovništva od 1948. do 2001. godine, prikazan je u tablici 1.
Tablica 1.: BROJ ROMA PREMA POPISU STANOVNIŠTVA OD 1948. DO 2001. GODINE
|
godina popisa |
1948. |
1953. |
1961. |
1971. |
1981. |
1991. |
2001. |
|
broj Roma |
405 |
1261 |
313 |
1.257 |
3.858 |
6.695 |
9.463 |
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, u Hrvatskoj je evidentirano 9.463 Roma, međutim kao što je već spomenuto procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj živi između 30.000 i 40.000 Roma. Prema rezultatima istraživanja, "Struktura romskih obitelji i poimanje sadržaja roditeljstva u njima", što ga je 2002. godine proveo Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 51% Roma u Hrvatskoj je "starosjedilačko", 17% ih je selilo unutar Hrvatske, dok su ostali doseljenici. Posljednjih desetak godina naročito je intenzivno doseljavanje Roma iz drugih krajeva bivše Jugoslavije, a osobito iz Bosne i Hercegovine, Srbije te Kosova.
Tablica 2.: BROJ ROMA PO ŽUPANIJAMA PREMA POPISU STANOVNIŠTVA IZ 1991. I 2001. GODINE
Podaci Državnog zavoda za statistiku
|
Red. br. |
ŽUPANIJA |
1991. |
2001. |
|
1. |
ZAGREBAČKA |
128 |
231 |
|
2. |
KRAPINSKO-ZAGORSKA |
2 |
4 |
|
3. |
SISAČKO-MOSLAVAČKA |
315 |
708 |
|
4. |
KARLOVAČKA |
16 |
7 |
|
5. |
VARAŽDINSKA |
333 |
448 |
|
6. |
KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA |
204 |
125 |
|
7. |
BJELOVARSKO-BILOGORSKA |
144 |
140 |
|
8. |
PRIMORSKO-GORANSKA |
504 |
589 |
|
9. |
LIČKO-SENJSKA |
49 |
10 |
|
10. |
VIROVITIČKO-PODRAVSKA |
86 |
4 |
|
11. |
POŽEŠKO-SLAVONSKA |
0 |
7 |
|
12. |
BRODSKO-POSAVSKA |
223 |
586 |
|
13. |
ZADARSKA |
7 |
4 |
|
14. |
OSJEČKO-BARANJSKA |
782 |
997 |
|
15. |
ŠIBENSKO-KNINSKA |
42 |
8 |
|
16. |
VUKOVARSKO-SRIJEMSKA |
265 |
167 |
|
17. |
SPLITSKO-DALMATINSKA |
39 |
11 |
|
18. |
DUBROVAČKO-NERETVANSKA |
5 |
4 |
|
19. |
ISTARSKA |
637 |
600 |
|
20. |
MEĐIMURSKA |
1.920 |
2.887 |
|
21. |
GRAD ZAGREB |
994 |
1.946 |
|
22. |
UKUPNO - HRVATSKA |
6.695 |
9.463 |
U tablici 2. daje se usporedni prikaz broja Roma po županijama, obuhvaćenih spomenutim popisima stanovništva iz 1991. i 2001. godine. Podaci pokazuju gotovo 50%-tni porast ukupnog broja Roma u Hrvatskoj, te značajan porast broja Roma u pojedinim županijama 2001., u odnosu na 1991. godinu, dok se u nekim županijama (uglavnom onima koje su bile zahvaćene ratnim sukobima) broj Roma smanjio.
U tablici 3. prikazani su općine i gradovi po županijama, odnosno gradske četvrti Grada Zagreba, u kojima po podacima spomenutog popisa stanovništva iz 2001. godine, živi više od 100 Roma.
TABLICA 3 : Općine, gradovi po županijama i gradske četvrti Grada Zagreba u kojima živi više od sto Roma
|
Red. br. |
Naziv županije |
Naziv općine/grada |
Broj Roma |
|
1. |
Zagrebačka |
Velika Gorica |
130 |
|
2. |
Sisačko-moslavačka |
Novska |
120 |
|
Sisak |
436 |
||
|
3. |
Varaždinska |
Petrijanec |
366 |
|
4. |
Primorsko-goranska |
Rijeka |
489 |
|
5. |
Brodsko-posavska |
Slavonski Brod |
582 |
|
6. |
Osječko-baranjska |
Beli Manastir |
153 |
|
Belišće |
160 |
||
|
Darda |
210 |
||
|
Osijek |
124 |
||
|
7. |
Vukovarsko-srijemska |
Vinkovci |
114 |
|
8. |
Istarska |
Pula |
301 |
|
9. |
Vodnjan |
195 |
|
|
10. |
Međimurska |
Čakovec |
1.105 |
|
Kotoriba |
156 |
||
|
Mala Subotica |
430 |
||
|
Nedelišće |
541 |
||
|
Podturen |
173 |
||
|
Selnica |
162 |
||
|
Orehovica |
237 |
||
|
11. |
Grad Zagreb |
Trnje |
163 |
|
Pešćenica-Žitnjak |
751 |
||
|
Gornja Dubrava |
200 |
||
|
Donja Dubrava |
126 |
||
|
Sesvete |
343 |
||
|
12. |
UKUPNO |
8.347 |
Tijekom migracija, susrećući se s mnogobrojnim jezicima, običajima i vjerovanjima drugih naroda, Romi su usvajali elemente sredine u kojoj su duže vrijeme obitavali. Većinsko stanovništvo u pravilu ne poznaje ili nedovoljno poznaje tradiciju, jezik, umjetnost i druge karakteristike Roma.
Obitelj je temeljni element socijalnog ustroja Roma, uz specifičnosti koje proizlaze iz tradicije nastanka plemenske vlasti i zakona.
Istraživanje iz 1982. pokazuje da prosječno romsko kućanstvo broji 5,6 članova, dok ono iz 1998. govori da relativno najveći broj kućanstava ima 5 ili 6 članova, s izraženim značajnim većim razlikama među pojedinim naseljima. Prema tom obilježju, romske se obitelji znatno razlikuju od prosječnog kućanstva u Hrvatskoj, jer je prosječno hrvatsko domaćinstvo brojilo 3,3 člana u 1981., da bi se smanjilo na 3,1 člana u 1991., a najnoviji podaci iz 1998. godine govore da prosječno domaćinstvo u Hrvatskoj ima 3 člana.
Romska domaćinstva su pretežno mlada. U već spomenutom istraživanju iz 1998. godine utvrđeno je da su u 50 % anketiranih domaćinstava svi ukućani mlađi od 39 godina, dok su domaćinstva s ukućanima starije dobi vrlo rijetka.
Žene su često marginalizirane, prisutna je visoka stopa fertiliteta i tradicionalna podjela uloga u obitelji. Odnos prema ženi nije emancipiran, žene su izložene diskriminaciji, što se odražava u odgoju djece i funkcioniranju obitelji. Djeca od 10 do 12 godina, pa i mlađa, sudjeluju u poslovima svojih roditelja i obitelji, što im u velikoj mjeri otežava redovno školovanje.
Rezultati spomenutog istraživanja Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži pokazuju da se u romskim obiteljima uglavnom govori romski jezik (78,9%), odnosno neki od dijalekata romskog jezika (romani chiba govori 42,4% ispitanika, ljimba d’ bjaš 36,5%), 11% ispitanika govori albanski, u svega 6% obitelji se govori hrvatski, a 4% ispitanika jezik svakodnevne komunikacije u obitelji izričito naziva rumunjskim.
Romi su pripadnici različitih vjeroispovijedi. Prema rezultatima spomenutog istraživanja, 45,5% ispitanika Roma izjasnilo se muslimanima, 31,1% katolicima, 16,9% pravoslavcima, a u skupini ostalih zabilježeno je i nekoliko Jehovinih svjedoka. Kako prema mnogim izvorima Romima vjera nije osobito važna, oni često prihvaćaju dominantnu religiju sredine u kojoj žive te joj dodaju elemente svojih tradicijskih vjerovanja.
Uvjeti življenja s kojima se suočava veći dio romske populacije u Republici Hrvatskoj, teški su, prvenstveno zbog visoke stope nezaposlenosti, nedovoljnog obuhvata sustavom obrazovanja, neadekvatnih stambenih uvjeta te (ne)uređenosti prostora naseljenih Romima. O materijalnim prilikama Roma najzornije govori podatak spomenutog istraživanja iz 2002., da u 89% ispitanih kućanstava ni jedan član nema stalnih izvora prihoda.