Vijeće Europe donijelo je 1992. godine Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima koja je pravno obvezujući izvor međunarodnog manjinskog prava. Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima je multilateralni ugovor usmjeren na promicanje uporabe i zaštitu regionalnih ili manjinskih jezika koji su tradicionalno prisutni i koji se koriste na području Europe, odnosno europskih država.
Republika Hrvatska je donošenjem Zakona o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima postala stranka Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima (Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, „Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 18/97). Republika Hrvatska stranka je Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima od 1. ožujka 1998. godine.
Sukladno članku 15. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima države potpisnice su u obvezi podnošenja izvješća glavnom tajniku Vijeću Europe o politici koju provode i mjerama koje su poduzete za provedbu Povelje.
Republika Hrvatska je do sada podnijela Vijeću Europe šest izvješća o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima.
Republika Hrvatska je opredijeljena da i u narednom razdoblju nastavi s provođenjem programa zaštite i promicanja prava govornika manjinskih jezika, radi ostvarenja načela jednakosti u društvu te promicanje duha snošljivosti i dijaloga.
Šesto izvjesce Republike Hrvatske o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima
6th Report by the Republic of Croatia on the Application of the European Charter for Regional or Minority Languages
